Hrvatski pisac Jure Šimić

Galečić

O Galečiću i njegovom okružju

Gdje se bura s jugovinom tuče, gdje se Bosna s Hercegovinom dodiruje, gdje su ljudi tvrđi od kamena, gdje su žene kućanice, tkalje, pletilje, vezilje, prelje, dadilje, majke, svekrve i bake, gdje su kratka i topla ljeta, gdje su duge i hladne zime, gdje ne uspijeva ni kukuruz ni pšenica, ni jabuka, ni vinova loza, gdje se po vrletima legu poskoci i riđovke, gdje u gori vuk zavija često, gdje su se djeca rađala bez bolnica i babica, a odgajala bez 'bebirona', 'humana' i 'pampersica', gdje su se djeca prvo učila rukom križati, a tek onda svojom rukom čorbu jesti (kusati), gdje se kosa tri puta dnevno klepa, gdje se rukom čapljuza (vrsta planinske trave) iz kamena vadi, gdje se klas po putu i trnju sakuplja, gdje se svijeća od gange gasila, gdje se kozbaši (najboljem koscu) trtica (vrsta nagrade) davala, gdje se svitnjak (vatra) uoči blagdana svetog Ante i svetog Ive ispred kuća i iznad sela palio, gdje se uvečer Boga molilo i gdje se prije i poslije jela uvijek križalo, gdje su svi mještani iste vjere (katoličke) i iste nacije (hrvatske), gdje bogat nije onaj koji ima volove, već onaj koji ima sinove — tu je i to je moj Galečić.