Jure Šimić › knjige › jednoj_vrbi

JEDNOJ VRBI

JEDNOJ VRBI

Uz rijeku sama,
širi grane poput ruku.
stoji vrba stara,
slušajući riječnu buku.

Leprša joj lišće,
grane joj se njišu.
Spušta ih do vode
u kojoj žabe krekeću.

Zaklon svakom pruža.
Skrovište pticom nudi.
Šuštanje njenog lišća,
žabama je radost prava,
što ih jutri rano
prije sunca budi.



Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Registrirajte se ovdje BESPLATNO!