Jure Šimić › knjige › kobili_lasi

KOBILI LASI

KOBILI LASI

Sa sjetom se sijećam
sela rodnog.
I vremena kada sam dijete bio.
Polja zelenog,
po kojem sam kobilu Lasu
u galopu jahao.

Bila je vitka
s cvijetom bijelim na čelu.
U dvije noge putana
a ostaje dlaka crna.

Nemirna i plašljiva je bila,
nepoznata sebi
nije podnosila.
Znala je često nogom udariti
tko bi joj htio šutke prilaziti.



Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Registrirajte se ovdje BESPLATNO!