Jure Šimić › knjige › srna_slavonska

Srna slavonska

Otišla si bez pozdrava, mila moja,
ne ukroćena srno slavonska.
Ravno u ralje
bezćudnim gradskim vukovima
plijen biti
u orgijama do skrvnuća.

Ne znam što ti bi, mila moja,
ptico selice?
Zov prirode ili nešto drugo,
tjera tebe u novo stanište
biti ono što ti duša nije.

Nije moje da ti sudim.
Idi kuda osjeti te zovu.
Prevarit se nećeš
ako nisu strasti
koje žele vanjštinu novu.

Zato bez straha idi!
Ja ću te čekati, voljena moja,
znam da ćeš doći,
u jednu zoru,
(kao stara olinjala lija)
kao bujica svome moru.

I takvoj ti,sudbino moja,
nudim rame svoje.
Isplači se, olakšaj srce
i povrati dušu
u ispaćeno tijelo svoje.
Jure Šimić



Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Registrirajte se ovdje BESPLATNO!