Hrvatski pisac Jure Šimić

TO JE MOJ GALEČIĆ

TO JE MOJ GALEČIĆ

Gdje se bura s jugovinom tuče,
gdje se Bosna s Hercegovinom dodiruje,
gdje su ljudi tvrđi od kamena,
gdje su žene kućanice,
tkalje, pletilje, vezilje, pralje, dadilje, majke, svekrve i bake,
gdje su kratka i topla ljeta,
gdje su duge i hledne zime,
gdje ne uspjeva ni kukuruz, ni pšenica, ni jabuka, ni vinova loza,
gdje se po vrletima legu poskoci i riđovke,
gdje u gori vuk zavija često,
gdje su se djeca rađala bez bolnica i babica,
a odgajala bez bebirona, humana i pampersica,
gdje su se djeca prvo učila rukom križati,
a tek onda, svojom, rukom čorbu jesti (kusati),
gdje se kosa tri pute dnevno klepa,
gdje se rukom čapljuza (vrsta planinske treve) iz kamena vadi,
gdje se klas po trnju i putu skuplja,
gdje se svijeća od gange gasila,
gdje se kosbaši (najboljem koscu) trtica (vrsta nagrade) davala,
gdje se svitnjak (vatra), uoči blagdana
svetog Ante i svetog Ive,
ispred kuća i iznad sela palio,
gdje se uvečer Boga molilo,
gdje se prije i poslije jela uvijek križalo,
gdje su svi mještani iste vjere (katoličke)
i iste nacije (hrvatske),
gdje bogat nije onaj koji ima volove,
već onaj koji ima sinove -
tu je i to je moj G A L E Č I Ć.
Jure Šimić