Jure Šimić › knjige › uica_povodom_150_godina_upe_otvoreno_pismo

ŠUICA, POVODOM 150. GODINA ŽUPE; OTVORENO PISMO

GLAVNOM I ODGOVORNOM UREDNIKU KNJIGE: ŽUPA ŠUICA 150. OBLJETNICA 1864.-2014.fra Mati Logara, župniku i autorima.

Poštovana gospodo!

Osjećam ne odoljivu potrebu javno Vam se zahvaliti na daru, kojega ste darovali svima nama živućim a i svim budućim Šuičanima ma gdje bili ili trenutno živjeli, u obliku knjige: ŽUPA ŠUICA 150. OBLJETNICA 1864.- 2014.
Knjiga je hvale vrijedan spomenik župi i njenim župljanima i kao takva zaboravu je otela župu koju mnogi širom svijeta u srcu nosimo i nastojimo ju prenijeti i zasaditi u srca svojih potomaka i tako ju sačuvati od zaborava i nestajanja. Ova Vaša knjiga taj posao ća nam uvelike olakšati.
Eventualne primjedbe i prigovore koji bi se mogli nabrajati, nisu nikakav temelj, niti znak, a niti poruka da knjizi umanje vrijednost, već naprotiv otvaraju mogućnost da se župi Šuici pokloni veća pozornost u obliku novih spoznaja o njenoj prošlosti i sadašnjosti za buduće naraštaje koji će je voljeti i u srcu nositi.
Ovo piše Jure Šimić, rođen 1952. godine u Galečiću, od oca Ante, zvanog Jurujića i majke Tereze, rođene Krišto. Galečić je po mojim saznanjima, mjesto u bivšim državama kojima je pripadao, mjesto koje ima najveći broj političkih zatvorenica u odnosu na broj stanovnika. Taj podatak je uvijek i svugdje vrijedno spomenuti i isticati.

Živim u Zagrebu. Iz rodnog Galečića i rodne župe Šuice ponosno nosim bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje koje sam naslijedio i sticao od roditelja a proširivao i obogaćivao od fratarskog nauka. U tom i takvom odrasranju često mi se nametalo pitanje: Je ji moja župa Šuica ili Šujica? Teško se odlučiti za jednu ili drugu varijantu. Držim da više argumenata ima varijanta Šuica pa ju i sam radije prihvaćam.

Vi ste se u knjizi odlučili za Šuicu i to onu bogoljubnu, domoljubnu i čovjekoljubnu Šuicu koja je ponos i dika svih nas koji smo u njoj i okolo nje rođeni. Sljedbenicima te i takve Šuice, kao i onima koji će ovu Vašu knjigu čitati trebalo je ukazati i na postojanje one druge Šuice, to jest bezbožne, anacionalne i nečovječne Šuice ili Šujice čiji su podanici špijunirali, prokazivali i spremali u zatvore i progonili one prve, a čiji potomci i danas lažno svjedoče i progone sebi mrske Šuičane ili Šujičane iz njima poznatih razloga i za neke tuđe, Bog zna čije interese i račune.
Postojanje tih i takvih Šuičana ili Šujičana trebalo je u knjizi naznačiti i prokazati barem po onoj katoličkoj: grijeh odaji a griješnika ne. S tim dodatkom knjiga bi dobila još veću dozu realnosti i uvjerljivosti u današnjim sumornim, uzburkanim i vjetrovitim vremenima, a takvim Šuičanima ili Šujičanima bio bi to podsjetnik na grijehe koje trebaju i moraju okajati i isčistiti.
Ponavljam, ta po meni manjkavost ne umanjuje vrijednost dara kojim darujete sve nas Šuičane ili Šujičane ma gdje bili. Hvala Vam na tome!
Pozdrav uz pjesmu:

SVETOM ANTI ( ŠUIČKOM) 2

Sve godine prošle
i sada i stalno,
u srcu mi Tvoje ime uklesano.

A u duši znamen,
Tvog imena nosim
i kroz život cijeli
Tobom se ponosim.

Ponosim se Tobom,
duši si mi hrana.
Sveti Ante Ti si ponos Šuičana.

U Šuici župa
Tvoje ime nosi.
Pod fretarskim vodstvom
i uz Tvoju pomoć
svakom zlu prkosi.

Iz Šuice mnogi su otišli,
na sve božje strane.
Ma gdje danas bili
čuvaj sveti Ante svoje Šuičane.

Oj Šuico nazvana po rijeci,
u tebi me naučili preci:
Boga molit i Hrvatsku volit!
Boga molit i Šuicu volit!
Jure Šimić



Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
Registrirajte se ovdje BESPLATNO!